Više-manje cjelovite gramatike većine jezika, uz izuzetak esperanta i nekoliko drugih tzv. umjetnih jezika, sadrže preko tisuću pravila. Od toga, međutim, stotinjak pravila "pokriva" najveći dio jezičnih zakonitosti konkretnog jezika. Njihovo poznavanje pomaže bržem početnom učenju stranog jezika. Međutim, znanje gramatičkih pravila nije i znanje jezika. Neki jezik zapravo znamo tek kad o njegovoj gramatici - ne mislimo!
Tako je u slučaju materinskog jezika. Taj stupanj vladanja jezikom, međutim, postiže se tek nakon tisuća sati kako pasivne tako i aktivne uporabe jezika. Zato je pri učenju stranih jezika važno što češće - po mogućnosti svakodnevno - i što više – svakako barem petnaestak minuta dnevno - slušati, čitati, govoriti na dotičnom jeziku, sve do postizanja automatizma ili, kako se to obično kaže, kada se na konkretnom stranom jeziku počinje misliti.
Biti poliglot može značiti naprosto biti ljubitelj jezikā. To ne podrazumijeva nužno poznavanje više stranih jezika na razini znanja materinskog jezika. Na što višoj razini dobro je i korisno vladati svjetskim jezikom svoga vremena. Ali zadovoljstvo, pa i materijalnu i nematerijalnu korist, može pružati i sasvim skromno, elementarno znanje nekoliko jezika i mogućnost njima se služiti.